Ideja i kronologija događanja

Sukobi na prostoru bivše Jugoslavije, od 1991. godine, donijeli su novu eru u životu židovske zajednice bivše države. Nemali broj Židova napustio je svoje domove i otišao u svijet. Preostali Židovi pokušavaju uspostaviti međusobne kontakte i pomoći jedni drugima u ovoj za njih ne baš nepoznatoj situaciji. Od nevelike židovske zajednice iz bivše države nastaje pet manjih zajednica u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Uz svakodnevne probleme, članovi zajednica imaju i problem organiziranja zajedničkog židovskog života.

U želji da i ovaj problem riješe, Židovi Hrvatske i Srbije, u ratnim se danima – od 1994. do 1997. godine – preko vikenda, vrlo "tiho" susreću u Pečuhu, Kečkemetu, Budimpešti i Pragu,. Na taj način uspijevaju vrlo efikasno izbjeći zamke, dezinformacije i nesporazume koje je ratni vihor nosio sa sobom. I ovi susreti bit će zabilježeni zlatnim slovima u povijesti Židova s ovih prostora. Na taj način je naša zajednica, bez obzira na okolnosti, demonstrirala tradicionalnu solidarnost pokušavajući i u teškim trenutcima održati homogenost. U susretima je učestvovalo u prosjeku oko 100 članova. Inicijator i realizator susreta bio je dr. Vladimir Šalamon iz Zagreba, a veliku pomoć u uspješnoj realizaciji susreta pružio je u toku svih kontakata, Miroslav Grinvald iz Beograda.

Godine 1998., Židovi Hrvatske i Srbije susreću se u Sloveniji, na Bledu, a pridružuju im se, prvi put, i Židovi Slovenije i Bosne i Hercegovine. Svi se zajedno ponovno susreću 1999. godine na otoku Murteru gdje dolaze i Židovi/Jevreji koji su se iselili s prostora bivše Jugoslavije i žive u raznim zemljama svijeta. Susret je trajao sedam dana uz bogati kulturni program koji su učesnici sami osmislili i realizirali. Na Murteru je donesena i odluka da se osnuje Bejahad (hebr. zajedno) – Židovska kulturna scena te da se svake godine u trajanju od sedam dana, uz kulturni program, okupi što veći broj Židova koji žive na prostoru bivše Jugoslavije kao i onih koji potiču sa tih prostora, a žive širom svijeta. Ubrzo potom osnovana je udruga Bejahad – Židovska kulturna scena.

Godine 2001. i 2002. Bejahad se održava u Supetru na Braču, a od 2003. seli se svojim manifestacijama u grad Hvar, na otoku Hvaru sve do 2006. godine. Nakon toga, Opatija postaje mjesto održavanja sedmodnevne manifestacije Bejahad.

 

Ciljevi i načela rada

Osnovni ciljevi rada kulturne scene Bejahad jesu:

1. Jačanje židovskog kulturnog identiteta preostalih Židova s ovih prostora.
2. Borba protiv asimilacije.
3. Motiviranje i mobiliziranje članova zajednice za rad na polju umjetnosti i kulture i prezentacija rezultata na Bejahadu.
4. Obilježavanje važnih datuma naše povijesti i nepristajanje da budu prešućeni, marginalizirani, negirani ili falsificirani.
5. Afirmacija tolerancije i zajedničkog života kao vrhunskih civilizacijskih dostignuća.

Bogatim, raznovrsnim, atraktivnim i edukativnim programom koji nudi: izložbe, koncerte, scenske nastupe, promocije knjiga, filmove, kazališne predstave, predavanja i radionice, demonstriramo vjernost židovskom kulturnom identitetu istodobno prezentirajući otvorenost, kao i odanost i respekt prema univerzalnim civilizacijskim vrijednostima.

Uz sudjelovanje brojnih eminentnih intelektualaca i umjetnika iz zemalja nastalih raspadom bivše države, kao i onih iz Europe i Izraela, ostvaruje se respektabilni multikulturalni i multimedijski program.

Na Bejahadu učestvuju, po pozivu, i brojni prijatelji naših zajednica, nežidovi, čime se želi naglasiti otvorenost, odnosno isključiti bilo kakva ideja o getoizaciji, elitizmu, glorifikaciji ili mistificiranju Židovstva.

Ovim projektom smo našli novi modus vivendi za kulturni rad i potrebe Židova s prostora bivše države ali i za gradnju mostova prema drugim i drugačijima, te za afirmaciju tolerancije.

U cilju upoznavanja i stvaranja boljih kontakata, na Bejahad se od samog početka pozivaju i značajne židovske europske zajednice kako bi se prezentirale kroz poludnevni program. Do sada su na Bejahadu bile židovske zajednice: Beča, Soluna, Berlina, Pariza, Budimpešte, Amsterdama i Praga. Svake godine na programu je i "Dan Izraela" u kome gostuju umjetnici i intelektualci Izraela – u većini slučajeva porijeklom s ovih prostora.

 

Kulturom do zajedništva

Godine 2006, s obzirom na situaciju na Bliskom Istoku, Europi kao i ostalim dijelovima svijeta, pozvali smo na Hvar Muslimane Hrvatske da prezentiraju svoj program kako bi se uspostavili prisniji odnosi s vodstvom ali i članovima muslimanske zajednice u Hrvatskoj. Željeli smo pokazati da Muslimani i Židovi nisu prirodni neprijatelji i da u povijesti postoje vrlo brojni primjeri skladnog zajedničkog života kao i sjajni rezultati suradnje. I jedni i drugi su manjine u okružju većine; doživjeli su tragične trenutke na prostoru Europe i te tragedije ih zbližuju. Današnji animozitet koji proističe iz sukoba na Bliskom istoku između Izraela, arapskih zemalja i Palestinaca, polako se "prelijeva" i na ostale prostore svijeta. Duboko smo ubijeđeni da se dobrom voljom, razumom, suradnjom na uklanjanju predrasuda i nedovoljnog poznavanja, možemo približiti jedni drugima. Proces će biti vrlo dug, ali mudrost, strpljenje i rad mogu i ove nevolje ublažiti i nadvladati.

Na prijedlog dr. Vladimira Šalamona, inicijatora, organizatora i direktora Bejahada kao i reisu-l-uleme Mustafe Cerića, uglednog europskog intelektualca i vodećeg vjerskog vođe Muslimana bivše Jugoslavije, osmišljen je apel i akcija "Kulturom do zajedništva". Apel je zajednički potpisan 9. 9. 2006. godine na Hvaru u okviru rada kulturne scene pred kamerama brojnih reportera, novinara i gostiju Bejahada ali i gostiju Hvara.

 

Tim Bejahada

Razvoju, organizaciji i realizaciji programa Bejahada – kulturne Židovske scene izuzetan doprinos su dali:

Sonja Samokovlija, Blaženka Vrdoljak Šalamon, Toni Franović, Zlatko Bourek, Simha Kabiljo, Jasminka Domaš, Ruben Albahari, Ljubica Albahari, Jakob Finci, Ninoslav Verber, Miroslav Grinvald, Žarko Jovanovski, Ljiljana Cikota, Branko Matutinović, Drago Pilsel, Darko Pavičić, Jadranka Dizdar i Dragi Savičević.